Nove smjernice u liječenju i prevenciji koštano-zglobnih bolesti

Kronične skeletne bolesti, među kojima su najčešće osteoartritis (artroza) i osteoporoza, najveći su javnozdravstveni problem naše civilizacije. Usprkos toj činjenici, potvrđenoj brojnim statistikama svjetske zdravstvene organizacije (WHT) i podataka koji govore da komplikacije tih bolesti predstavljaju jedan od najvećih financijskih opterećenja državnih ekonomija, skeletne bolesti su dugo godina bile ignorirane i smatrane posljedicom normalnog starenja.

UOBIČAJENA ZDRAVSTVENA KLINIČKA PRAKSA SVODI SE NA PARCIJALNU I SIMPTOMATSKU TERAPIJU, BEZ ZADOVOLJAVAJUĆEG UČINKA ZA PACIJENTA

Terapija je dominantno još uvijek samo parcijalna i simptomatska. Prevenciji se do sada nije i još uvijek ne poklanja dovoljno pozornosti, a nedostajao je i značajniji interes struke za to područje. Posljednjih godina ponovno svjedočimo gubitku interesa javnosti i struke za pitanja vezana oko teške problematike osteoporoze. Posljedično, tome svjedočimo i zbog određenog razočarenja učinkom lijekova, kao i spoznaje da je osteoporoza puno složeniji problem no što se mislilo, a što je rezultiralo smanjenim interesom farmaceutske industrije. No, sve zajedno je istovremeno i rezultat nedostatnog bazičnog znanja o kostima, kako liječnika, tako i populacije u cjelini.

Kad je pak riječ o osteoartritisu, tu se zapravo godinama ništa bitno nije promijenilo. I dalje dominira mišljenje kako se ionako ništa ne može učiniti, hrskavicu ne možemo regenerirati pa nam ne preostaje ništa drugo nego različitim metodama fizikalne terapije privremeno smanjiti tegobe, a u težim slučajevima ugrađivati proteze i umjetne zglobove.

Nevjerojatno je koliko su ti stavovi duboko ukorijenjeni među strukom i liječnicima koji teško prihvaćaju nove metode i spoznaje. Kao da se ne želi priznati da je dosadašnji pristup kroničnim bolestima bio loš, manjkav i nedostatan.

ZAR SE UISTINU NE MOŽE BOLJE LIJEČITI PACIJENTE KOJI PATE OD KRONIČNIH KOŠTANO-ZGLOBNIH BOLESTI? DA, MOŽE.

Kako to da je u nekim drugim područjima medicina zabilježila veliki napredak, a kada je riječ o skeletnim bolestima još uvijek tapkamo na mjestu?

Skelet nije samo skup ili hrpa kostiju i zglobova, već nedjeljiva cjelina koja funkcionira povezano u jednom harmoničnom odnosu tako da se promjene na jednom dijelu skeleta prenose i reflektiraju na cjelokupni skelet.

Na primjer, osteoartritis koljena ne treba smatrati samo bolešću koljena. Osteoartritis koljena dovodi do značajnog poremećaja bio-mehaničke ravnoteže i time preopterećenja na drugim zglobovima s posljedičnim razvojem osteoartritisa i ostalih degenerativnih procesa na tim zglobovima. Upravo zbog toga, eventualna zamjena koljena protezom ne može riješiti problem u cjelini, npr. može eliminirati bol u tom koljenu, ali i potencirati razvoj slične problematike na ostalim dijelovima skeleta, poput kralježnice ili kukova.

Manje je poznato da se zbog poremećene bio-mehaničke ravnoteže, kao posljedice osteoartritisa, pogoršava i kvaliteta kostiju, što povećava rizik prijeloma.

U takvim slučajevima, zbroj brojnih kalcifikata koji prate osteoartritis, često nećemo naći nisku mineralnu gustoću na denzitometriji kosti i nećemo prepoznati osteoporozu, mada se radi upravo o tome.

Uostalom, dobro je poznato da se skoro 50% slučajeva prijeloma na malu traumu, što je siguran znak slabije čvrstoće kosti, dakle osteoporoze, nađe normalan nalaz denzitometrije kosti.

ZAŠTO TREBAMO NOVI KONCEPT LIJEČENJA I NA ČEMU SE ON TEMELJI?

Temeljem znanstvenih studija i kliničkog iskustva možemo reći sljedeće:

• Skelet je jedinstveni organ, koji se sastoji od puno kostiju i zglobova te najmanje tri vrste tkiva: koštanog, hrskavičnog i mišićno-vezivnog.
• Na skelet utječu brojni čimbenici koje možemo podijeliti u genetske, bio-mehaničke i metaboličke ili bio-kemijske. Budući da se struktura kosti stalno mijenja kroz kontinuirani proces koštane pregradnje, struktura i kakvoća kosti je rezultanta istovremenog djelovanja svih tih čimbenika.
• Funkcija skeleta ovisi o strukturi i kakvoći svih njegovih dijelova pa je stoga uvijek potrebno provoditi integralno liječenje skeleta kao cjeline.
• Dijagnostički postupci i snimanja ne mogu precizno odrediti stanje skeleta pa je potrebno učiniti procjenu stanja kombinacijom više metoda, predvidjeti rizike i dinamiku te na temelju toga planirati terapiju. Stoga je nužno dobro poznavanje biologije skeleta i mogućnosti pojedinih dijagnostičkih i terapijskih metoda, zbog čega treba poboljšati edukaciju liječnika iz tog područja koja je ponekad manjkava.
• Budući da nije moguće istim terapijskim sredstvom ili lijekom djelovati na sve dijelove skeleta, liječenje je nužno provoditi komplementarno, kombinacijom više metoda.

ŠTO TREBA ZADOVOLJITI NOVI KONCEPT LIJEČENJA?

Dakle, previše je dokaza koji navode na zaključak da nešto moramo promijeniti u pristupu kroničnim koštano-zglobnim bolestima. Srećom, posljednjih godina, potaknut sve većim interesom industrije i boljim financiranjem, ostvaren je veliki napredak u poznavanju biologije skeleta te značajno povećane mogućnosti liječenja uvođenjem novih lijekova i tehnologija. Sada je red na kliničare i cijelo društvo da te nove znanstvene spoznaje i tehnološke mogućnosti pretoče u kliničku praksu.

MBST® - terapijska magnetska rezonanca

Nuklearna magnetska rezonanca (NMR, MRI ili MR) je prije nešto više od četrdeset godina označila revoluciju u dijagnostici. Omogućila je do tada nezamisliv prikaz unutarnjih struktura tijela. Sada je dostupna i kao metoda prevencije i liječenja osteoporoze i osteoartritisa kroz primjenu MBST® metode, dizajnirane i patentirane u Njemačkoj u suradnji s vodećim istraživačkim institutima i sveučilištima.

Redovitim provođenjem ciklusa terapijske magnetske rezonance za osteoporozu, u trajanju od 10 dana, selektivnom staničnom terapijom stimuliramo stvaranje novog koštanog matriksa i time osnažujemo urođena svojstva fleksibilnosti i čvrstoće kosti.

MBST također dokazano potiče obnavljanje hrskavice te ima veliku ulogu u uspješnom liječenju i prevenciji osteoartritisa u zglobovima i kralježnici. Primjena MBST-a kao monoterapije ili u kombinaciji s ostalim komplementarnim metodama, ovisno o individualiziranoj procjeni statusa svakog pacijenta, pruža optimalnu vrijednost liječenja.